PLATINE, KONDENZATOR, PALJENJE….VOŽNJA

     Mogao sam staviti i ovaj naslov – „Moje prvo štelanje paljenja i predpaljenja“, ali ovako zvuči više pjesnički. Nedjelja, neradni dan, ljudi odmaraju, uživaju u moru i suncu, planinare, neki uz pivo leže na kauču pogleda uperenog u omiljenu kutiju zvanu TV, neki se seksaju (blago njima, ajde barem se još rado prisjećam toga…), a ja? Okružen alatom, sjedim na staroj škamblici (mala drvena stolica) ispred Spačeka, znoj mi kaplje sa čela, hauba je u zraku…

Nakon skidanja zaštitne mrežice ventilatora, na red dolazi ventilator. Cjevasti ključ 14, dugačka kacavida (to je onaj alat koji ima + i – varijantu glave) za blokiranje motora i uz mali škrip, popustio sam vijak koji drži plastični ventilator sa devet lopatica. A sada malo udaranja, no treba biti oprezan prilikom udaranja metalne šipke dužine 15cm, jer ipak ventilator stoji na kraju radilice i njezinoga ležaja. Hm, nije pružao značajniji otpor, tek onako, reda radi. Nakon ventilatora slijedi zaštitna gumica (opet asocijacija na ono što popovi i časne sestre nikad ne rade ;o)). Četiri vijka i - gotovo. Maske su pale, a ja se nalazim oči u oči sa malim metalnim kućištem u kojemu se nalaze platine. Priznajem u 34 godine (i ja sam oldtimer) nikad nisam štelao platine, sram me bilo. Poklopac sa tri mala vijka brzo počinje surađivati, ali je brtva u jako lošem stanju, trebati će kod idućeg servisa nova…

Nakon početnog olakšanja, jer vidim da su platine u dosta dobrom stanju, kontakti su sivkaste boje, nema brežuljaka, rupica, oštećenja i slično, slijedi jedan manji šok. Vijak kojim se učvrsti fiksni dio platina (nakovanj) i ujedno služi za podešavanje zazora je skoro uništen, jedva sam ga otpustio, a znam koliko je važno da bude originalan… Nemam zamjenski !!! No, u malom oblačiću iznad glave pojavi se spas - morati ću naručiti cijelo novo kućište kod Keže, čovjeka koji A-seriju (Spaček, Dyana, Ami i Mehari) ima u malome prstu.

Uz dosta upornosti i opreza otpustio sam problematični vijak i podesio zazor na 0,4 mm i zatim napravio mali test – oba brijega koja otvaraju platine moraju ih otvoriti na isti zazor, u protivnom imamo neispravnu bregastu osovinu, ili češće samo dva brijega, koja se nalaze na njezinom kraju. Kod mene je dakle sve u redu. Kada sam podesio paljenje, podmazao brežuljke, vrijeme je za predpaljenje. Ispitnu lampicu spajam na “–“ pol bobine (ona žica koja ide prema platinama) i na masu. Motor okrećem lagano, dok mi 6mm tanka cijev glatko ne uđe u rupicu na bloku motora i zamašnjaku. Bingo! Nakon što sam okrenuo ključ u bravi u položaj „kontakt“ ispitna lampica svijetli. No, da bih dobio ispravnu točku predpaljenja (8° prije GMT) morao sam otpustiti vijke koji drže kućište platina. Mali pomak u lijevo i dovodim lampicu u nedoumicu „svijetliti ili ne“. Zavrćem nazad vijke kućišta, provjeravam još jedanput zazor (0,4mm), vadim šipku iz rupice ;o) i slijedi – opalenje.

Prvi put vergla, vergla i ništa. Drugi put vergla, skoro upali, ali ništa. Pogledam da nisam nešto zaboravio?!? Jesam – vratiti kabel spojen dolje kraj kondenzatora, nakon što sam ga očistio. Treći put verglam i upali – iz prve !!! Lijepo prima gas, nema pucketanja iz auspuha, trebalo bi biti sve ok... Nakon vraćanja na svoje mjesto svega što je trebalo skinuti, idemo na malu probnu vožnju. Krov je dignut, lagani povjetarac mrsi kosu (koju nemam), zvuk dvocilindričnog bokser motora ispunjava hreljinski zrak, naježila se i najmanja dlaka na meni…

Au revoir